Pssst!
Zašto šutiš dok prolaziš pored mene, pored nas? Zašto ti je neugodno pričati o nečemu čega te je strah, o nekome koga sažalijevaš jer je drukčiji nego ti i jer mu bijeli štap kazuje put? Zašto bježiš od razgovora o seksualnosti, o invaliditetu, o vlastitim suzama i razlozima istih?
Je li pssst! jedini način da ostane sve kako jest, da se ne muti ionako mutna voda te da je pod tepihom prašini i prljavštinama najbolje?
Ti dugo ne pročita ovoliko upitnika, nedoumica i stvari o kojima se ne govori, dugo ne nađe toliko gorkih slutnji da zastaje korak i smrzava se osmijeh. Dugo ne uđe u dvoranu u kojoj nestaju stereotipi i tabui.
Dođi da razbijamo, da odbacujemo! Dođi da razvalimo tabue i predrasude, da otjeramo „pssst!“ u najglasniju tišinu, da probudimo svjetlo duše i ostanemo zauvijek Mi!
Vojin Perić