Tada sam dobio govornu manu i počeo mucati, postao ovisnik o hot line-u. Malo sam i krao. Nakon nekog vremena odlučio sam sve promijeniti i krenuti iz početka, uzeo sam i novo ime Vane. I opet je sve bilo kao u bajci - kućica u prirodi, šuma, potok, moji šumski prijatelji, prekrasna djevojka i moj dobri otac. Da, zaboravio sam i zlu maćehu koja je prekinula tu moju bajku. Otišao sam u svećenike i bio sam sa Kraljem Edipom do samog kraja. Od tada sam radio sve i svašta, bio sam komentator velike borbe Kralja Ubu-a i viteza, ispitivao sam Jozefa K u velikom procesu koji se vodio protiv njega i čak sam jedno vrijeme bio i mušica ali o tom dijelu svog života radije ne bih. Onda se sve promijenilo ukrao sam automobil čovjeku koji je odjednom oslijepio, "I tako mu više neće trebati" mislio sam si. A onda sam i ja također oslijepio i završio u ludnici. Radi malo pipkanja jedne slijepe djevojke izgubio nogu. Ma dosta mi je svega pobjeći ću van ako me stražari prije toga ne ubiju.
Ma naravno da sam uspio pobjeći i zaposlio se kod najvećeg Škrtca od svih škrtaca, bio je toliko škrt da sam mu bio i kuhar, konjušar i savjetnik. Eto koliko je bio škrt kada me je skoro ubio od batina, sretan je slučaj samo htio da ostanem živ i izbjegnem smrtnu kaznu.
Naravno da sam dao otkaz i ubrzo zatim oženio se za svoju prekrasnu, ali zaboravnu gospođu Martin čija je jedina rečenica "Ali... ja se ne sjećam", dovest će me do ludila ta žena koja se ne sjeća ni naše kćeri. Sva sreća na večeru su nas pozvali krasni prijatelji gospođa i gospodin Smith sa kojima smo pričali priče o hunjavici, zmiji i lisici i mnoge druge kojih se ne mogu sjetiti, a onda je najednom došao vatrogasac i pitao "gdje je Ćelava pjevačica?". Rastao sam se od svoje zaboravne podvoje supruge i krenuo dalje.
Hodao sam ulicom i naletio na neki kafić u kojem je radila super zgodna konobarica malo čudnog imena Barica Okno, tamo sam joj se malo upucavao pa popio koju i još preko chata zašprehavo neku trebu. A onda je u birc ušao neki slijepac koji ima para pa sam si mislio "kaj se ja nebi preobuko u neku super hot sexy trebu i uvaljivo mu se dok mu ne maznem lovu". A kaj će njemu pare i tak ne vidi mislim na kaj bu ih trošil? Onda me je skužio, naravno, jer ja idiot nisam dobro zaljepio periku i porihtal si cice, i tak završio ja na muriji iz koje me je izvukla neka treba koja je totalni psihopat i odvukla me sa sobom...
Od nje sam zbrisao čim mi se pružila prilika i obećao se u službu plemiću koji se krsti imenom Don Quijote koji me uzeo za svoga perjanika i štitonošu, a koji se krsti imenom Sancho Panza. Putovali smo tako svijetom u potrazi za pustolovinama ja i moj "Bistri vitez tužnoga lica" i na svom putu smo susretali polu-djevice, poludjele pastire, stada ovaca, vjetrenjače, putujuće kazališne družine i tomu nalik. A onda smo jednog dana stigli do dvorca kako bi rekao moj gospodar, ma to je obična krčmetina, rekao bih ja. Ali ko sluša jadnog poderanog Sanchu, a onda odjednom puffff Sancho Panza namjesnik otoka baš kako je obećao moj gospodar. Bio sam presretan i ostavio svoga gospodara i postao namjesnikom no, nije mi se baš svidjelo pa sam se vratio gospodaru kojeg više tamo nije bilo... Gospodaru, gospodaru, gospodaru .........