Ili pak, sedmi, osmi razred osnovne škole i jedna žgoljavica, razbarušene, uvijek maminim škarama, ošišane kose, koka s četiri oka, lica zakrivenog podebljim cvikerima "igra" lektirne ulomke iz "Pokondirene tikve" - čas Evica, čas mamichah Fema i nobles i komi fo… i prvi sat i drugi sat i reziva tišina. I odjednom prolom pljeska razredne publike nakon dva i po školska sata. Prvi pljesak.

San, java, stvarnost, daske koje život znače, pretočeni svjetovi jedan u drugi. Iskorak u svjetla pozornice, stavljanje maske tuđeg bivstvovanja, prekapanje po svojoj nutrini, mentalnoj i emotivnoj i osjećaj prekoračenja rampe; podjelu iluzije sa zrelijom publikom počela je Anita Matković ostvarivati nakon niza zakrivljenih životnih silnica. Osnovnu školu, gimnaziju i diplomu na Ekonomskom fakultetu skucala u Zagrebu. Od 1990. god. glumica Kazališta slijepih i slabovidnih ''Novi život''. I dalje osjeća miris starih plahti kao dramski pedagog u Centru za slijepe i slabovidne ''Vinko Bek'', te u učeničkom domu ''Dora Pejačević''. Osjeća ponos i raduje se svim priznanjima i pohvalama svojim učenicima LIDRAN-a (dva puta - državna razina), Domijada (tri puta državna razina).
Krivuda i prostorom studentskog amaterizma - Kazališna udruga MIST.
Članica Hrvatskog društva dramskih umjetnika (HDDU) i Hrvatskog društva dramskih pedagoga (HCDO).