Originalna namjera nam je bila postaviti ovaj naslov sezonu ili dvije nakon premijere "Proklete avlije" koju smo postavili 2016. godine jer je dramaturginja Sibila Petlevski, koja je ispreplela niti ovih priča u cjelinu, zamislila te predstave kao svojevrsni diptih.
No, umiješao se život te smo se ove priče uhvatili tek šest godina, par smrti i jednu pandemiju kasnije. Čitavo to vrijeme Andrić nas je čekao u ladici a snaga njegove riječi nije oslabila ni trunku.
Štoviše, novi ratovi i nova stradanja čine ga ponovo aktualnim tako da su likovi naše nove predstave "Krugovi" ponovo postali sinegdoha ratne klaonice koja se krije iza svih tih zastava, grbova i nacionalnih busanja u prsa.
U toj rovovsko šahovskoj igri ljudi (p)ostaju tek figure olako žrtvovane za neki daleki i nejasni "viši" cilj. Ova predstava pokušava prenijeti njihov glas i njihove "male" priče.

Mario Kovač

Krugovi oko beskraja
Krugovi oko povijesti koja se ponavlja, u našoj nutrini ili oni u koje se dolazi putem popločanim dobrim namjerama. Krugovi kao male zamke vremena i prostora oni biblijski iz drevnine i oni koje iscrtavaju ratovi, krugovi što odlaze u beskonačnost i u kojima čuče pretpostavke ili pak tek naše lijepe želje.
Oni koncentrični i oni koncentrirani, ovisni o svjetonazoru vlasnika života koji kruže u njima, ali u isto vrijeme o prstu sudbine zapisane tamo negdje na relaciji od prvog plača, do „sretne svijesti o nepostojanju“.
ILUZIJA O ILUZIJI, MELANKOLIČNI UZDAH SEVDAHA
Ili sukob metafizike i racija, a u vertigu vremena koje teče kroz Andrićevu i Makovu, "prkosnu od sna Bosnu“.

Vojin Perić